In The Pines objavljuje drugi singl "Sunbeam Dream" s njihovog nadolazećeg LP-ja Sunbeam Dream

Povijest Rock and Rolla je ispunjena primjerima bendova čija je posvećenost svojem zanatu dovela do radikalne restrukturacije njihovih kolektivnih života. Ovo seže od udobnog povlačenja The Bandovog izlaska iz Big Pinka, do sinistrovog totalitarizma Captain Beefhearta i Father Yoda. Za petočlanu grupu iz Cincinnatija, zvuk njihovog četvrtog, cjelovitog albuma Sunbeam Dream je neraskidivo povezan s kolektivnom naravom postojanja grupe.

Centralni nervni sistem In The Pines nalazi se u The Lodge-u - starom masonskom hramu koji je prenamijenjen u multi-funkcionalni prostor preko rijeke od Cincinnatija u Daytonu, KY. Grupa zauzima uglu podruma u ovom prostranom labirintu gdje vode i upravljaju Foleytronics - boutique vintage pro audio popravakom radionicom, i jednom od samo nekoliko sličnih radnji u svijetu koje mogu raditi na i popravljati vintage digitalne efekte. Prirodni proizvod ovog dućana je njihov studio u podrumu suigrača Petera, soba puna različitih vintage efekata, uređaja za snimanje i sintesajzera, gdje su snimili i producirali Sunbeam Dream u cjelini. Sve snimane opreme koristio na Sunbeam Dreamu je spašen od sigurne propasti, popravljen i vraćen u radni stanje od strane same grupe, koja je ušla u snimanje potpuno svjesna (i uzbuđena da iskoristi) ograničenja ovih uređaja. Poput koncepta Oulipo u poeziji i matematici, kreativnost i rješavanje problema teku iz jasne razumijevanja i konstantnog testiranja njihovih ograničenja.

Proces snimanja omogućio je In the Pines-u da se prvi put opsjedne minutiae - cijeli dani potrošeni na pronalaženje pravog zvuka akustične gitare samo da bi sletjeli na komad škotske trake raspršene po žigovima; sati koji bi se smatrali luksuzom u drugim studijama usredotočenim na ispitivanje raznih cymbalnih kombinacija za zbor ili most. baš kao što su to učinili s njihovom popravkom, bend je stvorio prostor za snimanje gdje hiperfokus i pažnja na detalje nisu samo dopušteni, već su potpuno prihvaćeni.

Rezultat ovog opsesivnog stupnja kontrole je najbolje ostvarenje In The Pinesa do sada. Sunbeam Dream uzima psych rock grupe, informiran shoegazeom, i podiže ga na viši nivo. S naglašenijim naglaskom na sintesajzere koji prelaze od teksturalnog elementa do glavnog lika u zvuku grupe (zahvaljujući 1971. oživljenom Mellotronu), grupa polaže pravo na mjesto u liniji grandioznosti i grubosti albuma kao što su The Verveov A Northern Soul ili The Charlatans (UK) samostalni album gdje je produkcija obje grupe izgledala kao da se poklapa s njihovom kreativnom vizijom. S Sunbeam Dreamom, sve izgleda i sjajnije, čitkije, a u isto vrijeme i voljno pliva u sumraku koji okružuje svaki element. Od Michaelsova glasa koji probija s oštrim jasnoćom protiv frantičnog voda na istoimenoj pjesmi, do sporog, stakato tempa na "Reticonu" - pjesmi koja posebno usmjerava svjetlo na Petera - s tranzendentnim sintesajzerima i naklonom patologiji računalnog govora Kid A.

Više pastoralnih raspoloženja nastaje u sredini albuma s "Time Shakes" i "Delirium" koji guraju grupu u ravnu psych teritorij, a u isto vrijeme održavaju debeli shoegaze crunch. Kao izjava o svrsi, "Hide The Sky" i "Oubliette" govore s najvećom brzinom. Fraza "oblaci ne mogu sakriti nebo od mene" izgleda kao da je došla u svijet potpuno formirana - ovo su pjesme koje se mogu svirati na akustičnim gitarama, ali su kod kuće u gnijezdu buzzirajućih sintesajzera, udarajućih cimbala i drobijećih gitara.

Album završava se na "All This Noise" - pjesmi koja tematski izgleda kao da se savija prema načinu na koji je ovaj album stvoren. Mir, fokus i usporavanje pažnje kao antidoti stalnom vrtlogu buke koji nas poziva dalje od vrste rada kojeg zaista volimo - ograničenja i sve. Rad - ako ga se može nazvati radom - postaje san koji se šalje direktno nama (u PKD stilu) u potpunom spektru svjetla sunčevog zraka.