Trumpeter Michael Sarian objavljuje Portisheadov cover "Glory Box" uoči svog novog albuma ESQUINA na Greenleaf Recordsu

Trumpeter Michael Sarian veteran je mnoštva ikoničnih jazz scena, od Kennedy Centra do Blue Notea, do Montreux Jazz Festivala. On je uspostavljen skladatelj i improvizator koji ima nekoliko izdanja na 577Records, snimke s Olecom Münom na klavir i kavu, i sa svojim kvartetom na ušima i očima i Shifting Paradigm Records. On izvodi na vlastitim usnama "SARIAN", koje je napravio u Francuskoj Atelier Donat.

Na svom najnovijem albumu, Esquini, Toronto-rođeni, Buenos Aires-odgojeni i NYC-temeljeni glazbenik vodi svoj kvartet kroz više od pedeset i pet minuta uzbuđujuće, korak-okrećeće jazz istraživanje koje će razveseliti obožavatelje Miles Davisovog električnog perioda i Jeff Parkerovog ETA IVteta.

Ono što je posebno iznenađujuće – osim same izvanredne glazbe – jest to da Sarian ovdje radi s istim glazbenicima s kojima je radio na svojim prethodnim trima izdanjima. Ti su zapisi bili više ili manje radovi kamenskog jazza, uglavnom akustični, preplavljeni lijepim i jasnim melodijama, i crtajući usporedbe s umjetnicima kao što je veteran ECM Kenny Wheeler.

Rođen iz Sarianove potrebe da se izazove samog sebe i svojih suradnika, glazba koja čini Esquinu snimljena je s malo ili bez proba i slijedi grafičke partiture koje su nastale iz crteža i skica koje je Sarian napravio tijekom slobodnog vremena dok je bio na četveromjesečnoj turneji po stadionima kao prateći glazbenik pop sastava. U nekom smislu, dakle, Esquina se može smatrati vrstom sjenovitog rada. Bilo namjerno, intuativno ili negdje između, Sarian je odgovorio na ove mjesece mainstream pop glazbe i rigidan raspored turneje s eksperimentom, avanturom i igrom. I u velikoj mjeri odgovorio na stabilnost koju je sam izgradio svirajući s Nathanom Ellman-Bellom, Martyjem Kenneyem i Santiagom Leibsonom. Sarian bi, naravno, mogao jednostavno sastaviti drugi sastav, dizajniran posebno za dostavljanje vrste estetike koju je imao na umu. Ali tako što je izvukao preobrazbu iz ovog etabliranog tima, Esquinu daruje osjećaj dubokog ali igračkog izazova i gradi na gotovo telepatskoj vezi koju dijeli ova glazbenica.

Kao umjetnik, Michael Sarian nije ništa statičan. On je u pokretu, duhovito crta i slijedi svoj vlastiti put. I Esquina je korak u tom smjeru.

O pjesmi, Sarian kaže: "Odrastao sam slušajući Portisheadov Glory Box – bio sam dijete kada je objavljen, a onda je postao dio pop kulture, pojavljujući se svuda na TV-u i filmovima, i uvijek me je fascinirao. Mješavina soul vokala i trip-hop ritmova osjećala se jedinstveno. Dok sam radio na Esquini, shvatio sam da bi se pjesma mogla dobro uklopiti u više improvizirani, labavo strukturirani eksperimentalni zvuk koji sam razvijao. Emocionalna vibracija i atmosferska kvaliteta originala činile su se nečim što bih mogao reinterpretirati na svježi način. Osjećao se kao savršena prilika za prepravljanje pjesme koja je bila sa mnom toliko dugo, dok sam je vodio u novom smjeru."